Peti brod

Iznimna priča o odnosu djece i roditelja u suvremenom društvu   Vrtna kućica, s plavom fasadom i bijelim kapcima na prozorima, izgledala je poput malenoga parobroda izgubljenoga u moru trave. Roman Peti brod ( Piata loď , 2010.) hvaljeni je prvijenac jedne od najvažnijih suvremenih slovačkih književnica Monike Kompaníkove (1979.), za koji je 2011. dobila najprestižnije slovačko književno priznanje, nagradu Anasoft litera. Riječ je o priči ispripovijedanoj iz perspektive dvanaestogodišnje djevojčice Jarke, koja živi s mladom i nezrelom samohranom majkom Lucijom te emocionalno hladnom bakom Irenom, u okruženju u kojem nema „nikakve duboke naklonosti, suzvučja ni razumijevanja... naznake intimnosti, bliskosti“. Emocionalno zanemarena i prepuštena samoj sebi usred društvenog vakuuma okruženog džunglom postkomunističkih betonskih zdanja u jednoj od četvrti grada Bratislave, Jarka provodi dane sanjareći o mjestu na kojem će se osjećati sigurno: o malenom vrtu s kućicom koje je izgradio njezin djed u predgrađu okruženom zelenilom, svome brodu u mirnoj luci… Inspirirana stvarnim događajem, Kompaníková je napisala iznimnu priču koju zbog društveno-kritičke komponente i mnoštva važnih pitanja koje otvara (ponajprije onih o odnosu djece i roditelja u suvremenom društvu), mnogi smatraju prijelomnim djelom suvremene slovačke književnosti…   O autorici:   Monika Kompaníková (1979., Považská Bystrica) jedna je od najvažnijih suvremenih slovačkih književnica. Završila je studij slikarstva na Likovnoj akademiju u Bratislavi, a od 2001. aktivno se bavi pisanjem objavljujući priče u slovačkim književnim zbornicima i časopisima. Godine 2002. objavila je svoju prvu zbirku kratkih priča Mjesto za samoću ( Miesto pre samotu ), za koju je dobila Nagradu Ivan Krasko za književni prvijenac godine. Svojom sljedećom zbirkom priča Bijela mjesta ( Biele miesta , 2006.) ušla je u finale najvažnije slovačke književne nagrade Anasoft litera. Godine 2010. izašao je njezin hvaljeni romaneskni prvijenac Peti brod ( Piata loď ), za koji je 2011. osvojila prestižno priznanje Anasoft litera i koji je u međuvremenu preveden na nekoliko stranih jezika. Slovačka redateljica Iveta Grófová snimila je prema romanu istoimeni film u slovačko-češko-mađarskoj koprodukciji ( Piata loď / She Is a Harbour , 2016.). Monika Kompaníková objavila je i ilustriranu knjigu za djecu, Dubokomorske bajke ( Hlbokomorské rozprávky , 2013.). Njezina djela prevedena su na njemački, arapski, poljski, turski, rumunjski, mađarski, bugarski, srpski i hrvatski jezik.   O prevoditeljici: Maria Vuksanović Kursar rođena je 1973. u Bratislavi, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala slovakistiku i galicistiku. Viša je lektorica slovačkoga jezika na Katedri za slovački jezik i književnost pri Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i održava nastavu iz slovačkih prijevodnih vježbi i književno-kulturoloških kolegija. Upisala je poslijediplomski doktorski studij književnosti u Zagrebu, usavršavala se na sveučilištu u Bratislavi. Područja njezina interesa su slovačka književnost 20. stoljeća, translatologija, hrvatsko-slovačke kulturne veze. Sa slovačkoga jezika prevodi od 1993., osim brojnih stručnih i znanstvenih tekstova (s područja prava, povijesti, politike itd.) na hrvatski je jezik prevela i više slovačkih književnih djela (romana i kraće proze). Suautorica je prvoga slovačko-hrvatskoga / hrvatsko-slovačkoga rječnika s gramatikom.